Mentalna Masturbacija

a.k.a. Intelektualna Onanija

31.03.2018.

Nerođena sestra... Izraz je za "To be or not to be?" i naravno ZAŠTO!

Pravilno u našem jeziku je "rođak ili rođaka". Rodica ili nerođena sestra su više "narodski jezik" (sleng/žargon). Uzgred, nije samo "banjalučki izraz", sretao sam to i u istočnom dijelu BiH.

Po meni, nije tu pitanje da li se neko buni ili ne, nego kako bi trebalo koristiti maternji jezik koji smo svi trebali naučiti u Osnovnoj Školi. Na kraju i sa čimpanzama je moguće komunicirati, ali na njihovom nivou inteligencije i u opsegu vokabulara... bez namjere da uvrijedim! Tehnički, izraz "nerođena sestra" je čak manje praktičan od izraza "rođaka", jer - prvo, sastoji se od dvije riječi, pa je u komunikaciji kompleksnije... izraziti se. Pored toga, logički sam izraz daje dvosmislene informacije i uvijek je potrebno dodatno pojasniti, ako neko ne razumije (stranci koji djelimično znaju naš jezik uvijek su u rebusu u sličnim situacijama, jer riječi uče iz "oficijelnog" rječnika) ili neće da razumije. Postoji razlog zašto taj rječnik postoji uz još par knjiga gramatičkih pravila!

Tu je pitanje "znam li ili ne-znam; htio bih ili bi-smo"... rođaka ili nerođena sestra? Iz ugla pravilne upotrebe jezika, sve navedene tipične greške u primjeru su istog karaktera - nepravilno je, iako dovoljno da se razumijemo. Sad je samo pitanje koliko smo sposobni da komuniciramo i pravilno, pored samo praktične potrebe da se razumijemo i smatram da je to individualna sramota ne truditi se, ne težiti savršenstvu, a kad nas je sve više onih kojima je važnije kako se oni i njihove plemenske starješine izražavaju, nego kako smo se svi dogovorili i prihvatili da je pravilno kroz školovanje, ovo postane problem kolektivne, društvene sramote. Jezik je važan! Važniji od religije, politike, krvnih veza!

Sinonim za "nerođena sestra", da se istakne da je osoba najbliža u rodu sa djecom brata ili sestre roditelja, a da sve ostane u okvirima njege maternjeg jezika je: "prva rođaka/rođak". Izraz "nerođeni brat/sestra" je nepravilan i nastao organskom evolucijom od izraza "rođeni brat/sestra", jer su se prije opšte jezičke formulacije izraza "rođak/rođaka" obično ljudi u rodu oslovljavali sa "brate/sestro" i isticanjem prvenstva u tom bratstvu/sestrinstvu, pojašnjavali smo direktnu krvnu vezu sa osobom. U jeziku imamo analogiju u uzrazu "rođeni brat" i "prvi rođak", gdje je u evoluciji jezika zarad kvalitetnije informacije riječ BRAT dobila fiksnije značenje, a nastala su dva nova izraza koji čine jezik funkcionalnijim i bogatijim i stilski i značenjem.

Praktičnom evolucijom jezika u kombinaciji sa standardima u jeziku (koje prilagođavaju naši akademici), čuvamo kulturu našeg naroda i tako definišemo nivo na kom se komunikacija može obavljati sa minimumom nepotrebnih dvosmislenosti, ali i sa stilskom slobodom u izražavanju, da imamo slobodu u umjetnosti. Sve dok ta sloboda u jeziku ne postane deformacija jezika ili dok akademici ne dobiju poziciju u kojoj mogu da utiču na evoluciju jezika, preko stranačke grbače, jezik će asimilirati novine, prirodno, bez pritiska iz populacije, preko akademika/filtera u knjigu jezika. Kriterij za mene je ono što sam naučio u školama za 17 godina školovanja od 40 koliko sad imam. Naravno, u tom vremenskom rasponu i revoluciji tehnologije za komunikacije (Internet), mnogo detalja se izmjenilo - mnoštvo je pozajmljenica iz stranih jezika, a sleng/žargon univerzalni, je mješavina više jezika. Tako da ne forsiram "ja"ovdje neki tradicionalni shit i "jezik majka sindrom", ali ako ne osjećate gdje je granica između plahe jezičke nepravilnosti (često nastale u šali, gdje se parodira nekom narječju ili naglasku, pa populacija u gradu to pokupi preko klipova na netu i sutra ti j... kevu kad ih čačneš po mečki) i umjetničke expresije u izražavanju ( :D )... onda ne osjećate i tačka! Potrudite se da osjetite, jer jezik je ono što Vas čini čovjekom za kog se predstavljate! Mašine komuniciraju sa YES DING-DONG? NO! LOL! Than goto TRA-LA-LA!

Imamo i slučajeve kad koristimo principe jednog jezika, a riječi iz drugog jezika, koji su formom nekompatibilni, ali zbog zajedničkih, sličnih misaonih tokova u momentu komunikacije, ta nekompatibilnost bivaju prevaziđene drugim, novim, intuitivnim metodom komunikacije... Skeptici će me odmah kroz optiku, ali to je vid telepatije, nastao kroz praktičnu evoluciju ka jednostavnijem, univerzalnijem načinu komuniciranja - mašinskim jezikom, mašinskim kodom. Primjer je meme-talk: Voka-Vizuali koji "značenje" - semantičku suštinu koriste kao formu izražavanja, gdje moramo imati iskustvo i praksu da bi smo razumjeli ili još teže komunicirali jezikom koji svakodnevno evoluira. Zvuči paradoksalno, zar ne? Trebamo znati značenje simbola i elemenata jezika koji su cijeli opusi znanja i iskustva, koje se svakodnevno mijenja po trendu čiji algoritam ne znaju više ni kreatori iz Google... Sličan lokalni problem smo i mi doživjeli kad se raspala Jugoslavija i kad su na bar 7 načina "prevedene" tehnološke novine - kompjuterske komponente, programska sučelja... Vrlo nestručno i nelogično, neorganski prevedene, često bukvalno i bez ikakvog smisla, ove novine nisu postale trend i vrlo je rijetko čuti nekoga da kaže ili napiše "tvrdnik" za Hard-Disk. Sve te nakaradne korekcije jezika su prisilne deformacije jezika i kad ih čak ni raja ne usvoji, jasno je kakvi su nam akademici... Politički pritisci najviše štete obrazovanju novih generacija, jer ni jedan civilni rat ne prestaje sporazumom na papiru, dok je u ljudima zbunjenost smjenio nefokusirani bijes, van fokusa je sve što je zapravo bitno u životu.

Nekad, kad smo bili svi jedan narod, ljudi su bili mnogo pismeniji, jer je standard bio zajednički i odlično su se mogli razumjeti inženjer koji gradi auto-put i ratar preko čije njive se gradi taj auto-put. Danas imamo takve deformacije jezika (ne sve nužno maligne) pod uticajem cyber kulture, gdje praktično skraćene voka-vizuale koristimo u komunikaciji da za minimalno vrijeme, uz minimalnu potrošnju resursa mašine, ostvarimo komunikaciju na daljinu.

Smijem li i psihologiju socijalnog razvoja mladih umješati u ovu postmordijalnu supu?

Postaviću pitanje! Šta vi mislite kako se razvija um mladog čovjeka koji odrasta na Divljem Zapadu Interneta kad je rijetko šta što vidiš i čuješ stvarno tako i ako nemaš prethodno višegodišnje iskustvo da ti tutoruje kroz puteve obrazovanja i formiranja ličnosti na Intenetu i da može taj um da razluči šta je dobro, a šta nije?

Da, djeluje kao digresija u ludilo... izgubio se pisac, ali dajte se uozbiljite! Ovo je ozbiljan problem modernog doba i nemojmo to tretirati kao što smo tretirali DDT u USA, pa i dan danas živimo sa posljedicama. Prvi korak u kulturološku devolucije društva je jezička devolucija. Odmah potom slijede ekonomska depresija i nezaposlenost, opšta letargija i sindrom čekanja Godo-a. Jedan od rezultata ovakve socijalne klime je pad standarda u obrazovanju generalno pod izgovorima da je prioritet riješiti egzistencijalne probleme, a pisaćemo pravilno kad trbusi budu puni kruha?

Proces je jednostavan za objasniti, ali nije naučno gledište, nego amatersko razmišljanje, pa uzmite sa rezervom.

- U mirnodopskim uslovima ljudi imaju tendenciju da planiraju "na duže staze". Razlog zašto poljoprivreda cvjeta u miru, je zato što se tokom civilnog rata niko ne usuđuje planirati ni sutrašnji dan.
- Tako je i sa privredom kad nakon civilnog rata nesposobni (djelimično i nepismeni) ljudi trebaju izvesti kompletnu konverziju nekad civilne industrije, prisilno konvertovane za potrebe ratne mašinerije, nazad u civilnu industriju, a problem je zastarjela tehnologija, nemogućnost servisa niti nabavka dijelova za stare mašine... Mislim prošlo je 10 godina u ostatku Svijeta dok smo se mi igrali žmurke sa kalašima po balkanskim brdima. Zanati i kvalitet odumiru da bi se mogla obezbjediti osnovna egzistencija populaciji - kvantitet, ali taj proces se mora nekako moderirati da u njemu ne bi ljudi potpuno izgubili i lični i društveni identitet i da se sačuvaju kulturne tekovine. Logično je da će patiti obrazovni sistem, negdje na rubu potreba, najčešće pojedinaca, rijetko manjih grupa sa nekom društvenom funkcijom. Društvo je kao i priroda. Napravi pritisak i ništa se neće desiti ili će posljedice biti zanemarljive. Pravi konstantan pritisak duže vremena i perom za pisanje ćeš skrenuti Titanik sa rute na kojoj prijeti ledeni brijeg. Samo trebaš početi kočiti perom sa jedne strane dovoljno rano.
- Tokom civilnog rata, zbunjeni ljudi, civili puni straha i napeti, a naoružani, bauljaju okolo po mraku. Niti tu ima discipline niti se nešto može objasniti ili razumjeti. To je jedan haos iz kog treba bježati, jer dok god ima uplašenih ljudi u toj magli, tu života nema ni za koga. Ko je preživio, taj je vidio sam! PTSD (Post Traumatic Stress Disorder), prvobitno titlovan kao "Shellshock sindrom" vrlo brzo postane genetska bolest i ako se društvo ne izvuče iz post-ratne krize za manje od 10 godina, dobijete ovo što imamo danas u BiH, a i ovo što imamo danas u Sloveniji. Društvo se ili oporavi, prilagodi na nove gabarite i sačuva integritet ili se pretvori u konstantan izvor prihoda za banke, ratnu industriju, dilere kineske "za jednu upotrebu, pa baci" robe i gdje je fiktivni obrt važniji od samog rezultata... za koji niko ni ne zna šta je.
- E, sad kad prešišamo desetljeće i uletimo duboko u drugo stoljeće, a nismo se iz blata iskoprcali i samo nam dupeta, koja redovno na random guzi kako ko stigne u prolazu, vire iznad površine, tek tad je teško vidjeti kroz maglu i smog adaptiranja moderne tehnologije na prastaru infrastrukturu.
- Daš svima struju i odmah se poveća natalitet, poljoprivreda puni silose, industrija pomaže ljudima? Daš ljudima kompjuter i svi se obrazuju dodatno, proširuju svoje vidike, komuniciraju sa sličnomišljenicima i oponentima mišljenju širom Svijeta? Šta "ne"? Pa to služi za to!
- Ratari i stočari koji su na konto rata ostali u srednjem vijeku tehnološki, pa se koprcaju u blatu sa par svinja ili ovaca, ali mentalno svi prate dostignuća farmaceutske industrije i njihovih satelita u industriji herbicida i pesticida. Ako nema bolesnih ljudi, neće nikome ni trebati lijekovi? Pa logično, aj ne seri! Zdrava organska hrana postala luksuz i religiozni life-line za one kojima je nestalo raketnog goriva u sazvježđu Kancer? Kako "ne"? Lažeš li ti malo sebe?
- I sad da stignemo konačno do jezika................................. Prvo još jedna infrastrukturalna! Fakat je da se ljudima na selu uvijek posvećivalo manje pažnje opšte-društveno i da su imali manje opcija za individualni razvoj i evoluciju ličnosti. Zakoni uvijek propisuju neko minimalno obrazovanje, ali jasna je i činjenica da se ljudima na selu uvijek posvećivalo manje pažnje nego ljudima u gradu. Kad čovjeka nema što da gura, oni kao gerbili, lagano klize ka litici pod uticajem Gravitacije. Još gore, kad ratarima i stočarima dođu ovi frikovi iz "organske proizvodnje" da im uzmu ono malo leba što iskopaju na njivama, tu tek počinje drama. Sad je moderno da ljudi iz grada idu na selo, a ljudi sa sela nemaju šta tražiti u gradu. Niti ima posla, a trjebe hoće kožna sjedišta i šejtanske naočale! Postaje gužva a niko se ne prilagođava. Osim što ovi iz grada pričaju sad meme, a ovi sa sela udaraju kontru i đubre njive gdje rastu Lale, Stoje, Cece đe što je kruće to je ljuće i vruće!
- Jezik i zašto je bitno da nije "nerođena sestra" nego rođaka!


Ništa, samo krenite čitati ponovo!

24.03.2018.

Sedam Smrtnih Grijeha

Mogu se sjetiti tačno u događaj momenta kad me život izbacio u poziciju da po prvi put stvarno VIDIM oko sebe. Bio je to momenat zajeban, jer svi plaštovi koji zaklanjaju ovu surovu istinu naše realnosti instant postaše providni. Za svakog je taj momenat drugačiji tehnički, ali potpuno razumljiv, bez dileme i bez opcije za izgovor! Tad biraš hoćeš li biti jedan, usamljen u masi istih, jadan čovjek ili ćeš biti Ljudi. Vidio sam u tom mom momentu onako, kao iz ptičije perspektive ovu našu zemlju i naše ljude i skontao da nema tu mjesta više za mržnju i podjele... već je sve time popunjeno i da sad svi trebamo to isto tako pogledati odozgo i samo se javi. Ta mržnja i bijes su ti kao para ispod poklopca lonca ključale vode... a mi sjedimo na poklopcu dok ispod nas raste pritisak... i ponekad eksplodira i sve nas u haos ejakulira! Trebamo samo pogledati oko sebe u širokom luku i biće nam jasno da sve što treba da uradimo je da podignemo poklopac, da ta mržnja i bijes i strah ispare... i šta će ostati kad se magla raziđe? Ostaćemo mi ljudi!

Zato bih ja preporučio kao terapiju da smanjimo malo pogled na gore, a da pogledamo šta nam je ispod guzica! Sistem nas trenira da ne vidimo da po govnima gazimo, a glave nam u oblacima, misli razblažene sitnim, plahim, jeftinim zadovoljstvima. Ali! Sistem je demokratija i sami smo krivi što biramo liniju manjeg otpora i ignorance as a bliss! Umjesto da kolonizaciju Marsa premjestimo sa SF police na policu gdje su udžbenici, mi to ni ne čitamo... djeca moraju na vjeronauku...


Sedam Smrtnih Grijehova

Pregledah jutros svoje javno razmišljanje unazad neko vrijeme i skontah da sam upravo u zamci, koju razmišljanje u tekstu iznad opisuje. Zašto sam se jutros sjetio tog momenta zbog kog i danas prosipam so ljudima po ranama? Mogao bih se praviti pametan i duhovit, pa napisati da je to zato što ljudi toliko dugo trpe bol da više ni ne vide da imaju rane po sebi dok ih ne posoliš. No, i pored očigledne jake doze istine u tom filozofiranju, ja sam bolno svjestan da svi oni koji su taj momenat u životu doživjeli, ne bi pili iz te ćase, dok bi onima drugima što još nisu nešto zakucalo po lubanji iznutra. U zamci smo iz jednostavnog razloga!

Život nam se poistovjetio sa strahom!

(Stvarno ne znam da li nekoga parafraziram, ali ako da, biće mi drago, pa preporučite štivo.)

Pogledati u oči Životu Danas je suočiti se sa strahom! Nije bitno da li ste siromašni ili bogati, visoko obrazovani ili sa 4 razreda osnovne škole. Nije bitno ni kom se Bogu molite (znam, znam, svima je Jedan Bog samo) ni koju muziku slušate, a nije bitno ni koje ste boje niti kojim jezikom govorite... strah je uvijek Jedan te isti. Strah od Života!

Ne serem majke mi! Evo čitaj dalje i tu je taj strah, odmah tu na ramenu ti... da, taj teret što sad osjećaš na leđima, dok te pritiska i taj pritisak što lagano raste u grudima, pa u glavi, pa postane toliko neizdrživo da moraš kliknuti i zatvoriti i isključiti i izbrisati ovaj tekst i sa njim tu kakafoniju misli što nedefinisane pohrliše iz podsvijesti, kao stare stvari, kad nesložene ispadnu na tebe iz viseće police... nepažnjom i nehatom kad je otvoriš tragajući za nekom vrijednom uspomenom iz daleke prošlosti.

Šta danas prosječan čovjek vidi iza ogledala? Ko neće da se samo-preispituje uz mene kroz ovaj spis, nek ne čita dalje, jer neće biti ni zanimljivo, ni poučno, ni zabavno... samo tegobno, mučno iskustvo u uzajamnom dijeljenju surove istine o nama samima, sami sebi.

1.
Ja sam Čovjek! Živim u Galaksiji popularno poznatoj kao "Mliječni Put", u Sunčevom sistemu, na Planeti Zemlja, na Sjevernom Kontinentu u Mojoj Državi na teritoriji Glavnog Grada, u Mom Selu, u Mojoj Ulici, Mojoj Kući i imam Svoju Sobu u kojoj je Moj Krevet i Moj Frižider i Ovaj Moj Kompjuter gdje iznosim Svoje Misli, evo upravo sad Tebi!

Apsurd na ivici Paradoksa je što bi ovom logikom mi trebali sve više biti podijeljeni kako napredujemo kao Rasa i da bi smo se predstavili komšiji iz druge galaksije, moramo se vratiti u "Srednji Vijek - nivo razmišljanja". Mi evoluirali, da bismo devoluirali u razmišljanju?

2.
Ja sam obični čovjek! Kad se pogledam u ogledalu, nisam sigurno šta tačno vidim, jer maske koje sam vježbalo dok sam odrastalo u skladu sa svojim fiziološkim spolom su iako meni transparentne, toliko mnogobrojne danas da je stvarno Ja u magli i čak van realnog vidokruga. Svakodnevno ne tragam za svojim Ja, jer je ono specifično previše da bi se moglo uklopiti sa svim drugim Ja oko mene. Danas idem na posao i u ogledalu podešavam prigodno Ja za tu priliku. Iako razumijem, cijenim i gajim sopstvenost Mene u okolini u kojoj živim, to nisam Ja, to je samo ono što bih Ja da budem za Druge. Kad bih Ja bio Ja? Iskreno? Iskreno! Pa, ne vjerujem da bi se mnogim Drugim Ja svidjelo moje Ja niti bi se meni svidjelo Njihovo Ja, koje sam, kad bolje razmislim u više navrata zapazio da izviruje i palaca jezikom na moje Ja, kad smo u nekom sukobu ličnosti. Gotovo uvijek se moje Ja nakostrešilo u takvim situacijama i zapalacalo jezikom u odgovoru.

Ne! To bi bio haos! To nikome ne bi odgovaralo, jer haos je Strah!

3.
Ja sam prvi Čovjek od svih Ljudi! U ogledalu vidim samo sebe! Kad malo bolje pogledam oko sebe i tamo vidim samo sebe! Kad se baš napregnem, čak i kad gledam u nekoga od Vas, Ja opet vidim sebe! Šta tu ima dalje filozofirati?

4.
Ja sam čovjek sa Ljudima koji su kao Ja! U ogledalu vidim... dobro, moglo bih se umiti? Ja shvatam da smo svi mi ljudi isti, imamo ista prava, iste osnovne potrebe, iste tendencije u životu. No, Ja ne mogu sa ljudima koji su toliko tvdoglavi da samo sopstveno mišljenje i vjerovanje propagiraju slijepo, da tu nigdje nema mjesta za malo drugačije. Zato sam Ja sa Ljudima koji su kao Ja! Isto se oblačimo, isti nam je životni ritam, iste obaveze, iste potrebe, ista zanimacija, ista zabava... Od kad sam samo sa istima, Život mi je mnogo lakši! Prolaze dan za danom u miru, harmoniji i rutini od koje ne boli glava. No, nemojte da sad zvuči da Život tako nema smisla! Naravno da ima smisla i upravo je poenta života u traženju tog smisla!

5.
Ja sam Gladan Čovjek! Danas nisam jeo, tako da nemam ni neku želju da se pogledam u ogledalu. Šta imam vidjeti? To sam što Sam, takva mi je sudbina i Ja da se borim protiv svega toga, neka hvala! Ljudi su izgubili osjećaj za prave vrijednosti i to je bio tako suptilan, tako precizno dirigovan proces u kom su primjenjene inter-naučne discipline - vrh primjenjene psihologije u xafsingu za ciljeve obrta materijalnog dobra u cilju gomilanja materijalnog dobra, za potrebe koje nisu materijalne, ali zahtijevaju ozbiljnu logističku podršku. Plemenitost ciljeva uvijek opravdava sredstva! Dokazano kroz Istoriju!

6.
Ja sam od onih što ne žele više da se miješaju u... u... Vaša sranja! Vidjeću u ogledalu Sebe, onakvog kakav sam postao zbog Vas, a ne onakvog kakav sam mogao biti! Nek Ti umre krava, nije me briga... znači, ne želim da ti umre krava, ali ako kojim slučajem umre, nemoj me smarati, nije me briga!

7.
Ne kontam!




24.02.2018.

Odoše, a ostaše? Ka zvijezdama?

Fakat je spirala na dole... Ko ne ode iz ove zemlje fizički, isključi se psihički i ostane samo ona ekipa koja od ove nafake ima neke koristi - materijalne ili misle da će imati. Sve više ljudi koji mogu da razmišljaju svojom glavom traži neku izolaciju od ovog sistema, neki paralelni tok života gdje su veze sa realnošću minimalne. Odustanu ljudi kad vide da je rješenje jednog problema osnova za slijedeći problem. Oni entuzijastični, puni energije i želje za produktivnim, berićetnim životom što se odluče za guranje kamena uz brdo brzo zataje kad se rodi prvo dijete, kad kredit za stan i automobil stisnu pipe i kad se ne smije više rizikovati, jer je tu i koža djeteta, ne samo njihova... ili se polakome na novce stranih investitora ili postanu ogorčeni bukači kojih se svi klone ili budu uporni pa ih strefi 7.62mm.

Ne znam šta je to što bi moglo vratiti standard života gore i funkciju života u smisao, kad ljudi više ne znaju ni šta vole, ni šta žele, ni šta trebaju, niti čemu da teže.

Danas da pitaš 1000 random ljudi šta žele u životu, svi će ti odgovoriti zdravlja, posla, para.... znači samo para! E, da sad svima daš para duplo koliko im treba, šta bi ljudi sa tim parama na Balkanu?

Kupili bi svi novi auto, kupili stan ili kuću na selu, kupili novi TV oLed 55" sa pravom crnom bojom, koja je btw baš pravo crna i super... kupili, kupili, kupili. I kupe sve to ljudi i šta dalje? Naravno, svi su od dijela novca i neki mini biznis potpalili, da kapa neka kinta mjesečno, ali kako sad svi pokupovaše šta im treba, svi sad imaju male biznise koji nude proizvode i usluge koje slabo kome trebaju i na kraju posle poreza, ispade da i to spada u luksuz kupovine, jer da ti posao šljaka, moraš platiti više nego što zaradiš... ali ima se - može se. Šta dalje? Naravno, sad se može putovati diljem Svijeta, može se turizam praktikovati, ležati na plaži ili skijati na planini... ŠTA DALJE? Šta ćemo ljudi moji dragi, kad doživimo momenat da nas ništa više ne boli, ništa više ne brine i niko nam ne prijeti niti nas uznemirava? Mir i tišina! Pogledajte gore! Ma ne prema Bogovima, nego pogledajte Zvijezde! Vidite ta mala Svijetla Života, kao što je ovo naše Sunce i sjetite se zašto postojimo! Koljemo se međusobno na ovoj grudvi blata, nesposobni da dijelimo i pomažemo jedni drugima, a oko nas je beskraj razloga za postojanje uz istraživanje, učenje novog, stvaranje čuda. Gledamo kao rasa dole pred noge i sudaramo se glavama. Živimo u vremenu kad Gluvi slušamo Nijeme dok nas vode Slijepi!

Neo-Sveto Trojstvo na sve narode ovog dijela Balkana, bez obzira na floskule inter-društvenih segregacija: Gluvi smo, Nijemi i Slijepi! Amen!

A, eto, Elon Musk je pokazao primjerom šta može čovjek sa parama... Novi korak u Svemir za naših života, a ravnodušnost na planetarnom nivou je alarmantna! Više medijske popme je imala njegova osobenost u automobilu iznad stratosfere nego fakat da je čovjek uspio reciklirati cijelu svemirsku raketu! Ta reciklaža će nama ljudima omogućiti da živimo na drugoj planeti. Znam sad većina - koji ni ne čitaju ovo, vrte glavom uz realne misli ovozemaljskog života:

Evo hip-hop rima pa repajte, a ja ako mi se bude dalo da otpjevam, ja ću snimiti pa podijelim ;)

________________________________
rata za kredit ili kirija
jeftina salama il' jeftinija
vrtić ili nana, kladionica ili odma kafana

četres protekt, duplo za Sava
ćevapi za 3 - on jede za 6 budala
kondom ili užas - kontejner ili vrbas... aaa haaaaaa!

google ili yahoo enciklopedija
reklama skače sve veselija
kupujem samo u velikim xafsima i imam potrošačku karticu! aaaaaah!

tri'es inch-a TV ili možda dva
djeci treba jedan za tra-la-la
da bi smo mi ženo mogli da gledamo naš TV, djeca će morati da gledaju njihov TV! ooo daaaaa!

onaj ludak tamo spušta rakete
autom se voza oko planete
Seemingly Doomed SpaceX Rocket Surprises Elon Musk by Surviving Ocean Landing Test! ooo neeeeee!

trump nam skakuće oko vatrice
Cold War ostade bez gaćice
ness caffee ili Turkisheee
izaberi boju svoje sudbine

ref.1.
kučka-kola, sometime war
popušismo si svoj ball (bol)
pola ode napolje
pola ode naniže

ajde, namesti se za šamarče!

kučka-kola, sometimes war
na izborima rock'nroll
mladi vole drogice, a stari vole anale!

***
kafa ili kafa i rakija
duhan smrdi, gadno grebe motana
Svi mi imamo dovoljno snage da podnosimo tuđe nesreće! (S. Beckett)

na autoputu jedna traka slobodna
kolona malih zlohudnih duhova
sandman je od drekavca parodija
rikimartine, brate svati me!

u školama nas malo zeza bratija
skupili se oko malog djeteta
niko nikoga više ne kažnjava
ni za koga nema više nagrada
ko poslijednji mohikanci, čučimo
vatra tinja, mrakača se skupila
pomoć stiže iz svih crnih pravaca
svako veze neka svoja pravila
pojas dvajes, svjetla dvajesdva mu daj
strane table neka bude puta dva
wilkomen to bosnia und herzegovina muchachos und chikas and if you find a cheaper pussy...

u ogledalu vidim odraz mladog majmuna
intelektualna i seksualna segregacija
floppy to floppy for ding-ding-dong so why don't we try some tra-la-la

ref.2.
kučka-kola, sometime war
popušismo si svoj ball (bol)
pola ode napolje
pola ode naniže

ajde, namesti se za šamarče!

kučka-kola, sometimes war
balkan ninjas dance in gore
iza maske samo rđe sloj, samo rđe sloj!

***
exit.
ptičice što lete, nema više, ne, ne
jezera su staništa za bismismene
pogledaj u oči svog komšiju
krava mu je mrtva, pomozi mu... ali ne-ne!

šume same padaju, šumari se jadaju
pola eu grijemo, skroz cool - eco full, you fool


Stariji postovi

Mentalna Masturbacija
<< 03/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

LINKOVI

F.U.A.
Ovo je parola, zakon i za pitati se do restorana na kraju Vaseljene, a da sve vreme to bude tako blizu... Cuga, otvorile mi se oči, od bola li je? Ili nije?

UPUTA
Za one kojima treba... Na dnu svakog posta nalazi se LINK KOMENTARI... tu se sve dešava.

Slika koju sam iskoristio za LOGO je delo velikog majstora Milana Dragojlovića. Miške ti si ČOVA!

Fundamentalni bris MM...
CUI BONO?

Posao
pcCREO

Portfolio

CV

MOJI FAVORITI
Budan u snovima vs. sanjar na javi
Glog (Glupi blog)
Još jedan krug na mom vrtuljku
labirint
..
PLJUVAONICA
Proces odrastanja
Malo filozofije nikom ne škodi, osim retardima :)
蝕紅
I FiGhT BaCk
SASI
Moja borba
više...

BROJAČ POSJETA
26527

Powered by Blogger.ba