Mentalna Masturbacija

a.k.a. Intelektualna Onanija

23.10.2018.

Za šta mi ljudi danas radimo, za šta živimo i zašto je to tako?

"Koliko nam treba robova da rade za nas da bismo uživali u našim svakodnevnim navikama i načinu života na koji nas kapitalistički sistem prisiljava?"

Stvarno! Okrenimo se oko sebe i pogledajmo Svijet u kom živimo, ali zanemarite površinski uglačani sloj i pogledajte ispod površine.

Tanak sloj, samo 1% ukupne mase našeg života je dovoljan da povede cijelo čovječanstvo putem vječne stagnacije. Poezija? Evo i proze!

Uzmimo za primjer jednu gipsanu skulpturu i jednu sklupturu od mermera. Ono što mi vidimo je samo površina skulpture, jer je gips neprovidan. Površina je glatka, ugodna za gledati i budi u dubini bića osjećaje zadovoljstva, ljubavi, solidarnosti... Kad dodirnete skulpturu i osjetite oblike pod rukom, ti osjećaji su još dublji, još snažniji i kvalitetniji. Između gipsane i mermerne skulpture skoro da i nema razlike na prvu. No, sagledajmo tehničku stranu procesa kreiranja skulture! Mermerni blok, klesarski čekić i vizija... Isto tako, ako napravimo gipsani blok iste veličine i istim alatom oblikujemo skulpturu, dobićemo isto! Samo će biti fizički lakše obraditi blok gipsa od bloka mermera i mermer je otporniji na protok vremena, ali za momenat pogleda i dodira, ovaj sad, obje skulpture imaju isti efekat, isti razlog za postojanje, istu vrijednost... Jesmo se dogovorili?

Kako kao društvo napredujemo ka budućnosti, stalno se tehnički razvijamo, uzdižemo fizički i intelektualno. Na prvi pogled, čovječanstvo je u procesu "Uzdizanja" kao vrsta u Univerzumu. No, kako nam tehnologija dozvoljava da kreiramo mnogo više nego što možemo potrošiti, po tendenciji mi ljudi gomilamo, trpamo, pakujemo, kupujemo, bacamo i uglavnom ne popravljamo, ne recikliramo... Prirodnih resursa je sve manje i tu nema diskusije! Rude, uglja i nafte neće biti više nego što sad ima - biće samo manje dok ne nestane, dok se deponije smeća šire logaritamski, kako u Amazonu sječa šume pravi mjesta za to, a vode se svakodnevni krvavi ratovi koji za rezultat imaju samo te veće deponije smeća.

Vratićemo se na one dvije skulpture, ali još jedna digresija zarad potpunije misli!

Elektronske sprave su osnova današnjeg modernog života. Sve oko nas je bazirano na uređajima, mašinama, poluprovodničkim sklopovima, koji čine naš život onakvim kako ga društvo danas praktikuje. Tehnološka revolucija je konstantan proces i ljudi teže potpunoj automatizaciji života, a "pomalo" su izgubili osjećaj... Gdje je cilj i za šta mi to svi radimo?

U prvobitnoj ljudskoj zajednici, ljudi su se okupili oko vatre da naprave alat koji će im omogućiti da se zaštite od prirodnih nepogoda, da se odbrane od životinja predatora i da ne gladuju tokom zime. To što su svu tu novorazvijenu tehnologiju prvo isprobavali jedni na drugima u plemenskim ratovima, nećemo analizirati u ovom spisu, ali nek bude tu sa strane, pri ruci! Tehnologija je služila ljudsko društvo milenijumima... Zdravstveni problemi se lakše rješavaju, hrana se lako i brzo proizvodi i može dugo da traje, pretjerana hladnoća ili vrućina su sad samo turističke atrakcije i život je sladak i lak. No paralelno, napredovao je i sistem "kako što efikasnije uništiti to stvoreno" i opet, nije tema ovdje, ali nek bude tu... sa strane... pri ruci!

Hajde prvo da vidimo šta se dešava sa naše dvije skulpture! Dogovorili smo se da sad kad se okrenemo i pogledamo ove dvije skulpture, da ćemo da uživamo u momentu, u funkciji skulpture, u filozofiji umjetnosti. Isti rad, isti umjetnik, dva materijala, dva umjetnička djela napravljena sa ciljem da mnogi beneficiraju, da se mnogi osjete lijepo, da uživaju u momentu i nastave sa osmijehom dalje putem života i tako milenijumima u slučaju mermerne skulpture. Tako je nekad bilo, kad se u muzeje, galerije i sajmove išlo jednom godišnje, specijalnom prilikom ili sa konkretnom namjerom. Danas, kad ljudi izađu iz muzeja, čeka ih štand sa kopijama umjetnosti u kojoj su upravo uživali. Ponovo su to gipsane skulpture, ali ne isklesane rukom umjetnika iz bloka gipsa, nego izlivene iz kalupa koji je napravljen od originalne skulpture, debljine samo par centimetara i ispunjene prazninom, bez bar 21-og grama. I zarad želje da konstantno uživaju u osjećaju i osjećanjima koja su imali kad su prvi put vidjeli i dodirnuli tu skulpturu, ljudi će kupiti te -21g skulpture i odnijeće ih doma, postaviti na vidno mjesto i živjeti u iluziji da je lijepši sad taj život, taj osjećaj ispunjenosti prazninom i taj manjak 21-og grama. Čak i kad doma donesu originalnu, krvlju i znojem isklesanu skulpturu, ona će postati dio namještaja, svakodnevni bespotreban predmet i poneki uzdah sporadičnog gosta, koji vjeruje da gleda u vjerodostojnu kopiju, a ne vidi da je unutra ispunjeno sa više od 21g i za mnogo puta duže, no što će trajati život tog sporadičnog uzdaha. Ta površina je sječivo sa dvije oštrice! Ako se ne pazi, može početi da krije "bitne stvari", a da ističe one gdje se putuje uz manje otpora! Čovjek je postao biće koje će se zadovoljiti formom bez suštine u kojoj se uživa samo površno i kratko i takav način života samo "traži" još i još i JOŠ, kako bi se ponovio bar dijelom taj osjećaj udobnosti i zadovoljstva. Tipično za hemijsku ovisnost, zar ne? No, to je samo stvar interpretacije i samo zato što smo hemijsku ovisnost okarakterisali kao "nešto loše", dok je naš svakodnevni život pun identičnih ovisnosti, koje opravdavamo na vrlo plahe i floskulativne načine. Ovisnost o šećeru, mesu, duhanu, alkoholu su sve hemijske ovisnosti i sve su na istom principu i sve vrlo štetne po zdravlje! Heroin ubije manje ljudi (i životinja i biljaka) godišnje od hamburgera, pa vi vidite, koliko god da je loša ova moja usporedba! Kvalitet je zamijenio kvantitet sa trunkama kvaliteta. Za sve ovo je potrebno mnogo prirodnih resursa, gomila se mnogo tehničkog otpada, a ljudska ovisnost je sve veća i veća i traži sve više i više i funkcija tehnološke revolucije se gubi u traktatima "španskih serija" u Seriji XXXXXX mobilnog smartfona, u Terabajtima hard diska u megabitima protoka informacija na Internetu u tonama kancerogene jeftine robe sa Dalekog Istoka i Juga!

Umjetnost i Tehnologija su nekad služili čovječanstvo, uljepšavali i olakšavali život, smanjivali stres i pazili da nam bude toplo, da smo siti i da se ne svađamo međusobno oko međa, oko krušaka ili nafte... da svi imamo sve što nam je potrebno. (Alarm! Marx se okreće u grobu!)

Pitanja stoje, na zidu, kao dio namještaja, zapostavljena kao gipsana figura i nikoga više da zainteresuju da potraži odgovore: Za šta mi ljudi danas radimo, za šta živimo i zašto je to tako?

Da bi smo došli do odgovora, potrebno je samo jedno! Potrebno je da se svi postavimo sebi ova pitanja i da zajedničkim snagama pokušamo do dođemo do odgovora i nakon toga da zajedno radimo na putu ka realizaciji onoga što smo u odgovorima pronašli! Imamo problem? Dobro, potrebno nam je da problem identifikujemo u potpunosti, da pronađemo uzroke za problem, da popravimo/zamijenimo/eliminišemo uzroke, koji su izvor problema, ali bez da u procesu pravimo pet novih problema i onda da se bavimo sanacijom štete i lagano guramo dalje dok se ne sretnemo sa slijedećim problemom. Za to imamo um! Kad riješimo sve probleme, onda se možemo ponovo posvetiti istraživanju Okeana i Svemira, možemo ponovo praviti skulpture od mermera i možemo ponovo uživati u slobodi koja nam je podarena/nametnuta/velikoupraskana kao živa bića, na gostoljubivom planetu u gostoljubivom solarnom sistemu, sa pipcima znatiželje i zadovoljstva, koji se šire na sve strane...

Poslije ove gore srceparajuće komedije, ide sirova, surova realnost!

Ljudi se grupišu u gusto naseljene, prometne zone, sa lošim kvalitetom zraka, vode i hrane. Zbog viška stručnog kadra, a manjka osnovne radne snage, obrazovanje se ne forsira, specijalizacija je privilegija i nikad ne traje dugo, a trka u 30 dana je svaki nivo sve teža i teža. Da bi se kompenzovala ta niska energija u populaciji, koja je kroz historiju uvijek evoluirala u burne i brutalne promjene na bolje, ljudima je omogućeno da izbjegnu sav prirodni strah, koji tjera dalje u život, izbrisani su svi nagoni i zamjenjeni obilnom količinom hrane slabog kvaliteta, umovi ljudi su somatizovani elektronskim kopijama naših gipsanih skulptura. Forma: Televizija, Internet, Sport, Rizik na daljinu za dozu adrenalina, udobne plastične sofe i džak hrane za pse! Komotno se mogu ljudi prikačiti na mrežu da kretnjama organa za probavu prave struju! Kao baterije u Matrix-u nam! No nije moralno tako iskoristiti ljude? Ali je moralno da djeca umiru u rudnicima dijamanata ili na plantažama čokolade? Moralno je da se sve mlađi ljudi prodaju u porno industriju i sex-slave industriju? Moralno je koristiti elektronsku spravu da uživamo u sadržajima Interneta, a znamo da su potlačeni ljudi bili prissiljeni da rade da se ta sprava naparavi? Moralno je jesti bijeli luk iz Kine, iako znamo da ga uzgajaju zatvorenici/robovi u logorima? Nemojte da se hvatamo morala, molim Vas, jer nema to više smisla niti je potrebno!

Za šta mi ljudi danas radimo, za šta živimo i zašto je to tako?

Odgovor na ova pitanja je brutalan, neugodan, rizičan, kao gnoj u rani, na koju treba sad staviti žive crve koji će taj gnoj i nekrotično tkivo da pojedu, da se rana ne inficira i da pacijent ne umre. Ali kao i ti crvi neophodan, ako planiramo da nastavimo da živimo, a ne samo da preživljavamo, dok kao muhe, padamo jedan po jedna i jedna po jedan.

Ono što možemo da uradimo za ovog svog života, je da razmišljamo o našim potomcima. Oni će podjednako kao i mi uživati u onoj mermernoj skulpturi, ali će im ćef kvariti mirisi iz mrtvog mora, pejzaži ogoljenog terena, gdje su nekad rasle hiljadugodišnje šume, radioaktivni vrhovi najviših planina bez ozona.

Ljudi ne treba da traže lijek za kancer/rak. Ta bolest nema lijek, ne zato što je neizlječiva, nego zato što nije bolest, nego prirodni mehanizam koji treba da pokaže ljudima da žive na lošem mjestu, da se loše hrane, da je loša voda i loša hrana i loš kont, te da trebaju prestati to da rade za svoje dobro i dobrobit svojih potomaka!

Ono što po meni ljudi treba da urade je da potraže uzrok problema u sopstvenoj okolini, da iskoriste mehanizme koje je ideja demokratije ponudila i da krenu od sebe prvo, pa preko svoje porodice da utiču i na svoje susjede, a sve to putem lijepo zamišljenog sistema Mjesnih Zajednica, Gradske Skupštine... Politički nezainteresovani i neobrazovani ljudi, koji ne izlaze na izbore i ne znaju zašto bi na izborima učestvovali su veća opasnost po naše društvo od manjine koja masom upravlja putem medijske indoktrinacije. To nisu loši ili zli ljudi i nisu neprijatelji protiv kojih se treba boriti! To su umorni, uplašeni, polupijani ili nadrogirani ljudi koji su izgubili osjećaj za život i većini je potrebno samo malo više od jeftine gipsane replike da progledaju i urade pravu stvar. Mi ljudi izlaskom na izbore nećemo mnogo promijeniti, jer je sistem u kom sad živimo vrlo stabilan, ali ćemo stvoriti pozitivnu tradiciju. Mali broj ljudi efikasno drogira 99% populacije koja ima zadovoljene osnovne potrebe za egzistenciju, tako da nikad neće od gladi krenuti u fizički napad, a i uvijek mogu platiti dobro mali broj ljudi obučenih da ubiju brzo veliki broj ljudi koji prave probleme ili da naprave medijsku kampanju koja će indoktrinirati većinu ili pak mogu podmititi najglasnije u masi, da smanje ton ili zapjevaju drugu pjesmu. Ali stvaramo naviku sami sebi! Učimo da naš glas znači i da što nas je više da se protiv problema borimo, veća je šansa da problem riješimo.

Ništa novo i pametno nisam ovdje napisao, a da vi to svi već dobro ne znate! To ja samo sebe podsjećam kako sam skrenuo sa pravog puta, kako sam zapostavio dobrobit većine zarad sopstvene životne udobnosti i kako što više iskustva i znanja imam, sve više shvatam koliko apso-fakkin'-lutno ništa ne znači biti pojedinac. A sve znači taj sve jedan pojedinačni glas na izborima.

Čekamo Godoa i mi što nešto čekamo i oni što su se predali, pa vise pred ambasadama stranih država koje uvoze legalno robove ili oni što sjede u 3 kvadrata 8 sati, pa onda na plastičnoj sofi ispred TV-a 8 sati, pa u krevetu 8 sati, pa Samsara! Čekamo, zato što nam nije velika frka i nismo gladni, nije hladno i trenutno niko ne puca na nas!

Čekamo, zato što smo se živeći izgubili u životu u kom nas vode slijepi dok gluvi slušamo nijeme!

24.05.2018.

BTC-ologija u tri koraka - BitCoin za početnike i gdje je požar!

Za razumjeti ovaj tekst nije potrebno bilo kakvo znanje o Cripto Valutama i tehnologiji!

Nema potrebe nagađati o isplativosti GPU (grafička kartica) BTC (BitCoin - najpoznatija cripto valuta) rudarenja u odnosu na posljedice. Jednostavna je to matematika. No, nije lako pronaći na Internetu u hrpi informacija, onu koja je i korisna za neki konkretan slučaj. Pokušao sam da objasnim niže u tekstu, NE šta je BTC ni kako to nabaviti, nego kako utiče na nas sve ljude na Planeti, svakodnevno - onako iz ptičije perspektive. Evo, dam vam statistiku - rezultate mjerenja iz ličnog iskustva. Prošle godine, od jeseni do kraja zime, zbog velikog skoka BTC-a rudarenje je bilo "nikad isplativije". Računica je bazirana na statistici sa moja dva kućna računara (moj i ženin :)) koji su od 24h dnevno "kopali" cripto valute bar 15h dnevno. Šta se može dobiti od jednog računara, a šta od (recimo) 30 profesionalnih - skupih, pronađite niže u tekstu.

Ako imate problema da razumijete sve tehničke detalje u tekstu, ne brinite, nisu bitni, osim onima stručnim, koji će kritički posmatrati iz svog ugla i iskustva. Obratite pažnju samo na finansijske i filozofske aspekte priče, jer je ovo priča za svu raju. Primjer: Računar/minerica sa jednom grafičkom karticom 1080 (trenutno oprema koja se koristi za BTC rudarenje) je u prosjeku zarađivala 6.68KM dnevno, pri potrošnji (power drain) od oko 300W to je 0.3kw/sat (što je oko 216kwh/mjesečno) i to je manje za oko -0.84KM. (Zimska cijena struje je bila 0,1172KM po kw).

Ukupno: 6.68-0.84 = 5.84KM/dan - 175KM mjesečno

Kako je cijena GPU 1080 oko 1200KM, za 7 mjeseci ova GPU će otplati trošak nabavke i nakon toga je to čista zarada. Idealno, dobru grafičku karticu možete koristiti u efektu bar 2-3 godine!

Skontaj da si gamer kao ja i imaš jednu ovu GPU koja rudari u prosjeku 15h dnevno, noću i kad ne koristiš komp, dok si na poslu i sl. - ta GPU je mjesečno zarađivala oko 100KM čisto, što je više nego dovoljno da platiš račun struje i komunalne troškove za cijelu porodicu. Ako ti je i žena gamer, to je 200KM mjesečno čisto! Tako je bilo od prošlog ljeta do kraja 2017.

Danas - ovog momenta jedna 1080 teorijski "iskopa" BTC-a u vrijednosti od 2.5KM/dan minus stuja (0.0902 ljetnja tarifa) i to je 1.86KM dnevno, a 56KM mjesečno - i za 15h rada u mom slučaju sa dva računara to je 68KM mjesečno čiste zarade - profit. Eto, plati račun za upotrebu Interneta. Pored toga, zimi je pametno iskoristiti toplotu za grijanje životnog prostora i tu se može uštediti dosta. Potrebno je zatvoriti krug i vjerovali ili ne, BTC plantaža može biti dio permakulturnog sistema. Ako hoćete da zagrijete plastenik ili štalu zimi, morate da potrošite neko gorivo (mazut, drvo, ugalj) ili da to grijete na el. energiju. To je dodatni trošak i često i zagađuje životnu sredinu. BTC plantaža koja grije je besplatna sekundarna energija koju je pametno iskoristiti i smanjiti si mjesečni trošak zimi. Povrće i voće će da buja u plasteniku, a koke nose jaja i zimi ako im je toplo, tako da tu imate i zaradu, pored svježe hrane za sopstvenu trpezu. Ušteda na grijanje i dodatni profit? Da? Ne?

Šta kad je BTC samo matrica biznis?

Ozbiljan primjer: 30 računara (RIG) 4xGPU 1080 (Računar u koji su ubačene četiri grafičke kartice)

GPU4x = 6.7KM dnevno x 4 = 27KM x30RIG = 804KM/dan x 30 dana = 24120KM - el. 3024KM = 21100KM čiste zarade mjesečno (kurs valuta utiču, ali zarad primjera, uopštavam na statističkoj bazi).

Ovaj broj RIG-ova (potrošnje 36kW) proizvodi dovoljno toplote da ugrije prostor od 1000m2 u ekvivalentu el.grijalice od 5kW. Grijalica bi potrošila oko 400KM mjesečno.

Jedan RIG sa mobo, CPU, RAM i 4xGPU košta oko 6000KM x 30 = 180000KM ulaganja.

Za 8-9 mjeseci, potpuno se vrati trošak ulaganja, a ušteda na el. energiji je oko 3500KM za to vrijeme, što još skrati sve za koju sedmicu.

Ista ova računica danas - ljetnja tarifa:

GPU4x = 2.5KM dnevno x 4 = 10KM x30RIG = 300KM/dan x 30 dana = 9000KM - el. 3000KM = 6000KM čiste zarade mjesečno.

Uz ovaj tempo, mašine bi teorijski isplatile sebe za nešto preko dvije godine.

Kad bi uzeli srednju vrijednost samo na osnovu prošlih 12 mjeseci, to bi bila negdje sredina između ove dvije cifre - oko 15000KM mjesečno i rok povrata uloženih sredstava je oko 12 mjeseci. Ostaje vam minimalno još jedna godina čistog profita.

Ovo su sve grube procjene sa minimumom osnovnih faktora zarad razumijevanja samog sistema i način razmišljanja za one koje interesuje ova tema. Dosta tu još ima elemenata (ostatak hardware-a. kao mobo, CPU, RAM, SSD; koliko ima GPU po mobo (2-3-4-6), OS i software koji se koristi...) koji definitivno značajno utiču na rezultate, ali ovo je fer teorijska procjena naučnom metodom na osnovu eksperimenta sa dva računara u toku 28 mjeseci rada i nadam se razumljiva i onima koji se ovim ne bave, a interesuje ih.

Ono što je problem najveći je to "vrijeme/trend", jer hardware ne može pratiti tempo (sve više ljudi rudari BTC i difficulty - "koliko je teško kopati" stalno raste, a profit opada) i brzo zastari, pa je neophodno što prije isplatiti ulaganje, da uspije aktuelni hardware napraviti neki posao. Kompenzacija za hardware je opet riješena novim cripto-valutama, koje može rudariti i stariji hardware, ali se uvijek gleda ta granica isplativosti u odnosu na el. energiju. Ukoliko ne vrtite hardware svake 2-3 godine, ne možete pratiti tempo - profit će biti sve manji i manji... no šta sa starim hardware? Treba opet ulagati u novi hardware? Klasična trka "smrti" puna stresa i neizvjesnosti... Vidio svojim očima par kolega u ove dvije zadnje decenije, koje je uhvatila zlatna groznica, te kako im se porodica i život raspadaju. Ko god se osloni danas samo na "jednu stvar", taj je osuđen da se na nju i natakne na kraju!

Zaključak:

Problem je tu - posljedica nekontrolisanog razvoja tržišta harware-a na konto pritiska BTC Svijeta i sekundarno, ali najkritičnija je upotreba zastarjelog hardware, koji ima vrlo nisku profitabilnost u odnosu na potrošnju el.energije i ugrožava posredno životnu sredinu. BTC takođe drma postojeći finansijski sistem koji kontrolišu banke, a to se direktno reflektuje na populaciju i životni standard produbljivanjem jaza između top bogatih i bottom siromašnih, jer neće banke patiti sigurno, patiće korisnici banke i usluga banke. Tu dolazi i do isticanja razlike između obrazovanijih i manje obrazovanih i snalažljivih preduzetnika, gdje obrazovaniji lakše dođu do bitnih informacija sa Interneta, dok ovi drugi obično plaćaju procentom ove prve da im prodaju informacije (koja cripto valuta je aktuelno profitabilnija od ostalih u cjenovnoj klasi, koji software je efikasniji i koji pool uzima manju maržu...). Na kraju, kriminalni faktori u našem društvu će beneficirati u sistemu slobodno plutajuće valute na koju nema poreza, a lagano osvaja cijeli Svijet.

Evo, ovako vam ide "Put u BTC" iz ugla kapitalizma:
1. Najbogatiji kupe najbolju i najefikasniju opremu i u kalkulisanom odnosu kapacitet/troškovi održavanja/profit, otplate vrlo brzo hardware, pokupe kajmak i onda prodaju opremu u efektu za 60-70% originalne vrijednosti. Krug traje optimalno 2 godine. Zarada je odlična (od 150-250%), gubitaka nema, a iskustvo samo otvara nova vrata na tržištu "niže".
2. Materijalno dobro situirani obično kupe polovan hardware (od onih gore) koji je još uvijek u efektu profita i cijede ga 3-4 godine, a potom prodaju za 10-30% originalne vrijednosti. Zarada je solidna, ako se posvetiš optimizaciji i hardware (mašina) i software (programa i informatičkih alata), ali lako je preskočiti pik i ne iskoristiti zadnje dane mašina, pa se često zna solidna zarada pretvoriti u propast zbog nekontrolisane ekspanzije ili prevelikih očekivanja u vremenskom planu na duže staze. Lako te hipnotišu brojke danas, a kad ih sutra pogledaš ili za dvije godine, padneš u nesvjest ili bankrot, jer ti više BTC ne može pokriti kredite i rashode. Ovdje je igranje na tankoj crti, svakodnevna praksa i profit dosta zavisi od ličnog angažmana i fizički i intelektualno. Pravi, okorjeli "bitkoinaši" su baš ljudi iz ove srednje virtuelne kategorije u biznisu. Oni znaju sve, ali rijetki su oni što hoće ili imaju vremena podijeliti znanje. Klasični biznis u srednjoj kategoriji - ili sve ili ništa!
3. Preduzetnici u startu, materijalno ovisni o kreditima ili jednokratnim prihodima (prodaja nekretnine, vozila, nasljedstvo, tombola i slično) obično kupuju jeftinu zastarjelu opremu i idu na maksimalnu angažovanost opreme (mobo sa 6x GPU, ručno pravljena napajanja visokog kapaciteta, iskorišćavanje toplote da se smanje troškovi na drugim poljima i igra na berzi). Ciklus traje od 5 godina pa do beskonačnosti kap po kap ili do bankrota. Osnovna pokretačka energija je "nada", a uspješnih je vrlo malo - možda da se religija uplete, pa da Bogovi pomognu... ne znam, ali nije dobro! Iako to ne budu ulaganja preko 5000-10000KM, ipak je to za većinu nas još uvijek svota novca koja odlučuje između života i preživljavanja i kad tu padneš, obično odeš negdje u inostranstvo da bauštelišeš. Zarade nešto oni što se ilegalno zakače na el. mrežu, ali koji je to rizik i ipak je to onda kriminal, ne biznis?

E, tačno kao Piramida. Prvi u klasifikaciji će da obrnu hardware (samim tim i profit) bar dva puta u odnosu na ove druge ili 10 puta u odnosu na treće. Tako je i u materijalnoj hijerarhiji, gdje mnogo više ima onih iz treće i druge kategorije u odnosu na one iz prve. Idealan krug biznisa, školski u tri genaracije, sa istom opremom!

No, na kraju, kad ova prva tura od par milijardi beskorisnih računara padne na zemlju, iza nas ostaje hrpa hardware-a, smeće i otpad, koji se vrlo neefikasno recikliraju, a za 10 godina će to biti nemoguće deponovati, reciklirati ili uništiti. Da ne govorim o eksploataciji miliona tona mineralnih ruda godišnje i potrošene energije/goriva da se sve to napravi. Bogati su još bogatiji, srednji lagano otpadaju prirodnom selekcijom, a sve više je onih na margini života, pod stresom i pritiscima egzistencijalnih problema i sve je lakše startati novi konflikt, novi rat, možda Apokalipsu.

BTC je samo jedna od mnogih uticajnih "stvari" na naš svakodnevni život, a ništa nas ne evocira da razmišljamo o posljedicama, da planiramo i kontrolišemo budućnost! Kao vrsta, izgubili smo moć da gledamo u budućnost, zaboravili smo prošlost i egzistiramo u kulturnom i mentalnom stasis polju. Čekamo Godo-a?

P.S.
Po meni, sve se može iskoristiti, sve reciklirati, svemu se može dati i druga funkcija, razlog za postojanje... Stari kompjuteri su još uvijek korisne sprave, jer se sve oko nas vrti u krugu procesor, informacije, akcija i reakcija. Evo, iskoristio sam 12 godina stare Wi-Fi routere da povežem kokošinjac na Net, pa mogu od kuće da pratim temperaturu prostora i ponašanje koka, požar je manji rizik, a nauči se dosta o životinjama kad ih posmatraš, a da one to ne znaju i da, uštedi se dosta vremena za druge poslove, jer ne moraš ništa da obilaziš, kontrolišeš non-stop. Stari električni motori su super generatori električne energije za male vodenice i vjetrenjače i daju značajnu uštedu, a ne ometaju drastično biosisteme (ovo je praktično za ljude u selu, pa zato pominjem biosisteme). Stari PC se može lako preraditi da kontroliše prskalice za zalivanje travnjaka ili kap po kap sisteme za njive i plastenike, voćnjake... elektronska kola i ploče se mogu koristiti i u umjetničke/zanatske svrhe - skulpture, namještaj, suveniri...

Naš "problem" je što su nam mjerila vrijednosti u magli očekivanja, a ne u odnosu "rad&trud : rezultat". Mnogo nas bi hljeba bez motike, poziciju sa kupljenom diplomom ili da ukradu. Kao stado pratimo trend i stalno bi da nekoga krivimo i optužujemo zbog sopstvenih frustracija. Jeste, iskoristili su nas naši političari i preko njih iskoristili su nas svi u lancu ishrane, skroz gore do "vrha". Sad smo dole sa amebama, bio-masa iliti topovsko meso za slijedeći rat, konzumenti i osnovno gorivo neo-kapitalizma - uveliko poznatije kao Novi Svjetski Poredak, još od kraja velikog hladnog rata između Istoka i Zapada. Jedemo i koristimo otpad društva koje nas eksploatiše, a mi smo to društvo elitizirali željama, ne da napredujemo u sopstvenom domenu mogućnosti i želja, nego u domenu želja da budemo kao ti što nas eksploatišu - da mi onda eksploatišemo druge? Kakav savršen sistem, da ne možeš a da mu se ne diviš sa naučne strane. Šansa da svaki mali biznis bude uspješan je ravna religijskom vjerovanju u zagrobni život. Znači, diskutabilno i sa zagarantovanim konfliktima među ljudima! Resursa ima tačno koliko ih ima i dok mi ljudi budemo vjerovali da nas slijeduje "naš dio" u ovom ili zagrobnom životu, ništa se neće ni promjeniti na bolje. Ostaćemo na razini slijepog vjerovanja, pa bila to religija ili nada ili mali biznis, većina ima da nadrlja. A kad nadrljaju, od bijesa i zavisti, prvo će se okrenuti na "ravne dojuče sebi", komšije i sugrađane, izmišljajući virtuelne razlike samo zarad opravdanja za nasilje i zlo poteklo od frustracije. Tako, vidite, čak i oni mali ljudi koji se izbore za dio kolača, nadrljaju kad se pokrene lavina, jer sistem funkcioniše samo dok funkcionišu svi elementi/dijelovi sistema. Nekad se to zvalo Revolucija, a danas to nije više moguće, jer imamo mass hipnozu putem mass medija, imamo jeftinu salamu i paštetu i porno site-ove. Do kritične tačke ključanja ne dolazi, iako se grupe ljudi okupljaju i bune protiv očigledne nepravde. Zašto? Zato što nam se u sokove života svakodnevno dodaju soma injekcije (mediji, mediji, mediji) koje nam krive viziju realnosti i vidimo ono što nam se sugerira u interpretaciji, a ne ono što stvarno jeste i samim tim imamo banalne floskule koje važe kao zvanični stavovi i zakoni. I da, malo sačekaš, daš neke mrvice sa stola i lagano, raja se raziđe. I zato vam kažem da uopšte nije diskutabilno da li je GPU BTC rudarenje profitabilno!



Treba razmišljati, ne samo "hrliti bez glave" i većina "stvari" koje smo mi ljudi smislili imaju dobro i korisno u sebi, no mi zloupotrebljavamo i narušavamo prirodni balans, a samo se manjina izvuče bez kazne. Ne valja to, jer to je #fakatzaplakat !

31.03.2018.

Nerođena sestra... Izraz je za "To be or not to be?" i naravno ZAŠTO!

Pravilno u našem jeziku je "rođak ili rođaka". Rodica ili nerođena sestra su više "narodski jezik" (sleng/žargon). Uzgred, nije samo "banjalučki izraz", sretao sam to i u istočnom dijelu BiH.

Po meni, nije tu pitanje da li se neko buni ili ne, nego kako bi trebalo koristiti maternji jezik koji smo svi trebali naučiti u Osnovnoj Školi. Na kraju i sa čimpanzama je moguće komunicirati, ali na njihovom nivou inteligencije i u opsegu vokabulara... bez namjere da uvrijedim! Tehnički, izraz "nerođena sestra" je čak manje praktičan od izraza "rođaka", jer - prvo, sastoji se od dvije riječi, pa je u komunikaciji kompleksnije... izraziti se. Pored toga, logički sam izraz daje dvosmislene informacije i uvijek je potrebno dodatno pojasniti, ako neko ne razumije (stranci koji djelimično znaju naš jezik uvijek su u rebusu u sličnim situacijama, jer riječi uče iz "oficijelnog" rječnika) ili neće da razumije. Postoji razlog zašto taj rječnik postoji uz još par knjiga gramatičkih pravila!

Tu je pitanje "znam li ili ne-znam; htio bih ili bi-smo"... rođaka ili nerođena sestra? Iz ugla pravilne upotrebe jezika, sve navedene tipične greške u primjeru su istog karaktera - nepravilno je, iako dovoljno da se razumijemo. Sad je samo pitanje koliko smo sposobni da komuniciramo i pravilno, pored samo praktične potrebe da se razumijemo i smatram da je to individualna sramota ne truditi se, ne težiti savršenstvu, a kad nas je sve više onih kojima je važnije kako se oni i njihove plemenske starješine izražavaju, nego kako smo se svi dogovorili i prihvatili da je pravilno kroz školovanje, ovo postane problem kolektivne, društvene sramote. Jezik je važan! Važniji od religije, politike, krvnih veza!

Sinonim za "nerođena sestra", da se istakne da je osoba najbliža u rodu sa djecom brata ili sestre roditelja, a da sve ostane u okvirima njege maternjeg jezika je: "prva rođaka/rođak". Izraz "nerođeni brat/sestra" je nepravilan i nastao organskom evolucijom od izraza "rođeni brat/sestra", jer su se prije opšte jezičke formulacije izraza "rođak/rođaka" obično ljudi u rodu oslovljavali sa "brate/sestro" i isticanjem prvenstva u tom bratstvu/sestrinstvu, pojašnjavali smo direktnu krvnu vezu sa osobom. U jeziku imamo analogiju u uzrazu "rođeni brat" i "prvi rođak", gdje je u evoluciji jezika zarad kvalitetnije informacije riječ BRAT dobila fiksnije značenje, a nastala su dva nova izraza koji čine jezik funkcionalnijim i bogatijim i stilski i značenjem.

Praktičnom evolucijom jezika u kombinaciji sa standardima u jeziku (koje prilagođavaju naši akademici), čuvamo kulturu našeg naroda i tako definišemo nivo na kom se komunikacija može obavljati sa minimumom nepotrebnih dvosmislenosti, ali i sa stilskom slobodom u izražavanju, da imamo slobodu u umjetnosti. Sve dok ta sloboda u jeziku ne postane deformacija jezika ili dok akademici ne dobiju poziciju u kojoj mogu da utiču na evoluciju jezika, preko stranačke grbače, jezik će asimilirati novine, prirodno, bez pritiska iz populacije, preko akademika/filtera u knjigu jezika. Kriterij za mene je ono što sam naučio u školama za 17 godina školovanja od 40 koliko sad imam. Naravno, u tom vremenskom rasponu i revoluciji tehnologije za komunikacije (Internet), mnogo detalja se izmjenilo - mnoštvo je pozajmljenica iz stranih jezika, a sleng/žargon univerzalni, je mješavina više jezika. Tako da ne forsiram "ja"ovdje neki tradicionalni shit i "jezik majka sindrom", ali ako ne osjećate gdje je granica između plahe jezičke nepravilnosti (često nastale u šali, gdje se parodira nekom narječju ili naglasku, pa populacija u gradu to pokupi preko klipova na netu i sutra ti j... kevu kad ih čačneš po mečki) i umjetničke expresije u izražavanju ( :D )... onda ne osjećate i tačka! Potrudite se da osjetite, jer jezik je ono što Vas čini čovjekom za kog se predstavljate! Mašine komuniciraju sa YES DING-DONG? NO! LOL! Than goto TRA-LA-LA!

Imamo i slučajeve kad koristimo principe jednog jezika, a riječi iz drugog jezika, koji su formom nekompatibilni, ali zbog zajedničkih, sličnih misaonih tokova u momentu komunikacije, ta nekompatibilnost bivaju prevaziđene drugim, novim, intuitivnim metodom komunikacije... Skeptici će me odmah kroz optiku, ali to je vid telepatije, nastao kroz praktičnu evoluciju ka jednostavnijem, univerzalnijem načinu komuniciranja - mašinskim jezikom, mašinskim kodom. Primjer je meme-talk: Voka-Vizuali koji "značenje" - semantičku suštinu koriste kao formu izražavanja, gdje moramo imati iskustvo i praksu da bi smo razumjeli ili još teže komunicirali jezikom koji svakodnevno evoluira. Zvuči paradoksalno, zar ne? Trebamo znati značenje simbola i elemenata jezika koji su cijeli opusi znanja i iskustva, koje se svakodnevno mijenja po trendu čiji algoritam ne znaju više ni kreatori iz Google... Sličan lokalni problem smo i mi doživjeli kad se raspala Jugoslavija i kad su na bar 7 načina "prevedene" tehnološke novine - kompjuterske komponente, programska sučelja... Vrlo nestručno i nelogično, neorganski prevedene, često bukvalno i bez ikakvog smisla, ove novine nisu postale trend i vrlo je rijetko čuti nekoga da kaže ili napiše "tvrdnik" za Hard-Disk. Sve te nakaradne korekcije jezika su prisilne deformacije jezika i kad ih čak ni raja ne usvoji, jasno je kakvi su nam akademici... Politički pritisci najviše štete obrazovanju novih generacija, jer ni jedan civilni rat ne prestaje sporazumom na papiru, dok je u ljudima zbunjenost smjenio nefokusirani bijes, van fokusa je sve što je zapravo bitno u životu.

Nekad, kad smo bili svi jedan narod, ljudi su bili mnogo pismeniji, jer je standard bio zajednički i odlično su se mogli razumjeti inženjer koji gradi auto-put i ratar preko čije njive se gradi taj auto-put. Danas imamo takve deformacije jezika (ne sve nužno maligne) pod uticajem cyber kulture, gdje praktično skraćene voka-vizuale koristimo u komunikaciji da za minimalno vrijeme, uz minimalnu potrošnju resursa mašine, ostvarimo komunikaciju na daljinu.

Smijem li i psihologiju socijalnog razvoja mladih umješati u ovu postmordijalnu supu?

Postaviću pitanje! Šta vi mislite kako se razvija um mladog čovjeka koji odrasta na Divljem Zapadu Interneta kad je rijetko šta što vidiš i čuješ stvarno tako i ako nemaš prethodno višegodišnje iskustvo da ti tutoruje kroz puteve obrazovanja i formiranja ličnosti na Intenetu i da može taj um da razluči šta je dobro, a šta nije?

Da, djeluje kao digresija u ludilo... izgubio se pisac, ali dajte se uozbiljite! Ovo je ozbiljan problem modernog doba i nemojmo to tretirati kao što smo tretirali DDT u USA, pa i dan danas živimo sa posljedicama. Prvi korak u kulturološku devolucije društva je jezička devolucija. Odmah potom slijede ekonomska depresija i nezaposlenost, opšta letargija i sindrom čekanja Godo-a. Jedan od rezultata ovakve socijalne klime je pad standarda u obrazovanju generalno pod izgovorima da je prioritet riješiti egzistencijalne probleme, a pisaćemo pravilno kad trbusi budu puni kruha?

Proces je jednostavan za objasniti, ali nije naučno gledište, nego amatersko razmišljanje, pa uzmite sa rezervom.

- U mirnodopskim uslovima ljudi imaju tendenciju da planiraju "na duže staze". Razlog zašto poljoprivreda cvjeta u miru, je zato što se tokom civilnog rata niko ne usuđuje planirati ni sutrašnji dan.
- Tako je i sa privredom kad nakon civilnog rata nesposobni (djelimično i nepismeni) ljudi trebaju izvesti kompletnu konverziju nekad civilne industrije, prisilno konvertovane za potrebe ratne mašinerije, nazad u civilnu industriju, a problem je zastarjela tehnologija, nemogućnost servisa niti nabavka dijelova za stare mašine... Mislim prošlo je 10 godina u ostatku Svijeta dok smo se mi igrali žmurke sa kalašima po balkanskim brdima. Zanati i kvalitet odumiru da bi se mogla obezbjediti osnovna egzistencija populaciji - kvantitet, ali taj proces se mora nekako moderirati da u njemu ne bi ljudi potpuno izgubili i lični i društveni identitet i da se sačuvaju kulturne tekovine. Logično je da će patiti obrazovni sistem, negdje na rubu potreba, najčešće pojedinaca, rijetko manjih grupa sa nekom društvenom funkcijom. Društvo je kao i priroda. Napravi pritisak i ništa se neće desiti ili će posljedice biti zanemarljive. Pravi konstantan pritisak duže vremena i perom za pisanje ćeš skrenuti Titanik sa rute na kojoj prijeti ledeni brijeg. Samo trebaš početi kočiti perom sa jedne strane dovoljno rano.
- Tokom civilnog rata, zbunjeni ljudi, civili puni straha i napeti, a naoružani, bauljaju okolo po mraku. Niti tu ima discipline niti se nešto može objasniti ili razumjeti. To je jedan haos iz kog treba bježati, jer dok god ima uplašenih ljudi u toj magli, tu života nema ni za koga. Ko je preživio, taj je vidio sam! PTSD (Post Traumatic Stress Disorder), prvobitno titlovan kao "Shellshock sindrom" vrlo brzo postane genetska bolest i ako se društvo ne izvuče iz post-ratne krize za manje od 10 godina, dobijete ovo što imamo danas u BiH, a i ovo što imamo danas u Sloveniji. Društvo se ili oporavi, prilagodi na nove gabarite i sačuva integritet ili se pretvori u konstantan izvor prihoda za banke, ratnu industriju, dilere kineske "za jednu upotrebu, pa baci" robe i gdje je fiktivni obrt važniji od samog rezultata... za koji niko ni ne zna šta je.
- E, sad kad prešišamo desetljeće i uletimo duboko u drugo stoljeće, a nismo se iz blata iskoprcali i samo nam dupeta, koja redovno na random guzi kako ko stigne u prolazu, vire iznad površine, tek tad je teško vidjeti kroz maglu i smog adaptiranja moderne tehnologije na prastaru infrastrukturu.
- Daš svima struju i odmah se poveća natalitet, poljoprivreda puni silose, industrija pomaže ljudima? Daš ljudima kompjuter i svi se obrazuju dodatno, proširuju svoje vidike, komuniciraju sa sličnomišljenicima i oponentima mišljenju širom Svijeta? Šta "ne"? Pa to služi za to!
- Ratari i stočari koji su na konto rata ostali u srednjem vijeku tehnološki, pa se koprcaju u blatu sa par svinja ili ovaca, ali mentalno svi prate dostignuća farmaceutske industrije i njihovih satelita u industriji herbicida i pesticida. Ako nema bolesnih ljudi, neće nikome ni trebati lijekovi? Pa logično, aj ne seri! Zdrava organska hrana postala luksuz i religiozni life-line za one kojima je nestalo raketnog goriva u sazvježđu Kancer? Kako "ne"? Lažeš li ti malo sebe?
- I sad da stignemo konačno do jezika................................. Prvo još jedna infrastrukturalna! Fakat je da se ljudima na selu uvijek posvećivalo manje pažnje opšte-društveno i da su imali manje opcija za individualni razvoj i evoluciju ličnosti. Zakoni uvijek propisuju neko minimalno obrazovanje, ali jasna je i činjenica da se ljudima na selu uvijek posvećivalo manje pažnje nego ljudima u gradu. Kad čovjeka nema što da gura, oni kao gerbili, lagano klize ka litici pod uticajem Gravitacije. Još gore, kad ratarima i stočarima dođu ovi frikovi iz "organske proizvodnje" da im uzmu ono malo leba što iskopaju na njivama, tu tek počinje drama. Sad je moderno da ljudi iz grada idu na selo, a ljudi sa sela nemaju šta tražiti u gradu. Niti ima posla, a trjebe hoće kožna sjedišta i šejtanske naočale! Postaje gužva a niko se ne prilagođava. Osim što ovi iz grada pričaju sad meme, a ovi sa sela udaraju kontru i đubre njive gdje rastu Lale, Stoje, Cece đe što je kruće to je ljuće i vruće!
- Jezik i zašto je bitno da nije "nerođena sestra" nego rođaka!


Ništa, samo krenite čitati ponovo!


Stariji postovi

Mentalna Masturbacija
<< 10/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

LINKOVI

F.U.A.
Ovo je parola, zakon i za pitati se do restorana na kraju Vaseljene, a da sve vreme to bude tako blizu... Cuga, otvorile mi se oči, od bola li je? Ili nije?

UPUTA
Za one kojima treba... Na dnu svakog posta nalazi se LINK KOMENTARI... tu se sve dešava.

Slika koju sam iskoristio za LOGO je delo velikog majstora Milana Dragojlovića. Miške ti si ČOVA!

Fundamentalni bris MM...
CUI BONO?

Posao
pcCREO

Portfolio

CV

MOJI FAVORITI
Budan u snovima vs. sanjar na javi
Glog (Glupi blog)
Još jedan krug na mom vrtuljku
labirint
..
PLJUVAONICA
Proces odrastanja
Malo filozofije nikom ne škodi, osim retardima :)
蝕紅
I FiGhT BaCk
SASI
Moja borba
više...

BROJAČ POSJETA
28109

Powered by Blogger.ba